Izvrnuti džep / The Turned Out Pocket

October 8, 2020
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Umjetnička instalacija AutomaTic talijanskog umjetnika Giovannija Morbina

Deset pokretnih rampi koje se pri prolasku pješaka aktiviraju i zaustavljaju pod kutom od sedamdeset stupnjeva, umjetnička je instalacija AutomaTic talijanskog umjetnika Giovannija Morbina koja će biti postavljena u Rijeci, u Ulici Pavla Rittera Vitezovića, 10. listopada ove godine.

Prolaznici lišeni konteksta umjetnikova opusa ulicom mogu prošetati ne pridajući zaustavljenim rampama posebnu pažnju. No ova instalacija poziva na opažanje „upisane opasnosti“, naime kut pod kojim se podignute rampe zaustavljaju isti je kao kut koji s tlom stvara ruka u fašističkom pozdravu. Giovanni Morbin ovim se radom nastavlja na seriju radova „Kut pozdrava“ te ostaje vjeran umjetničkoj strategiji kojom, riječima kustosa Daniele Capre, namjerno izbjegava jasnoću i didaktičnost i ne odaje svoj politički stav.

Ono što pak instalacija komunicira jest da i nakon gašenja političkih režima i odricanja od određenih ideologija, neki obrasci mišljenja i destruktivni nagoni ipak nastavljaju tinjati u pozadini.

Nakon više od sto godina od početka D’Annunzijeve okupacije Rijeke, u tijeku koje se uvelo korištenje „rimskog pozdrava“, Giovanni Morbin stavlja nas u stanje pripravnosti pri susretu s instalacijom. Meandrirajući kroz postav možemo izbjeći interakciju s rampama, no jesmo li im zaista uspjeli pobjeći, smijemo li AutomaTic ispustiti iz vida?

Ova se umjetnička instalacija postavlja u sklopu programa Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture i programskog pravca Doba moći, a dio serije umjetničkih intervencija u javnom prostoru Izvrnuti džep u organizaciji riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti.

Instalacija se otvara u subotu 10. listopada u 15 sati, a ostaje postavljena do 31. prosinca 2020.

Giovanni Morbin rođen je u Valdagnu, Vicenza, 9. kolovoza 1956. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, nakon završenog tečaja slikanja kod Emilija Vedove. Živi i radi u Cornedo Vicentinu.

Morbin potpuno napušta slikarski rad nakon serije „Bitumen“, koja je nastajala između 1978. i 1980. godine. Od 1978. umjetnik se posvećuje istraživanju ponašanja, a performans postaje njegovo idealno sredstvo za izražavanje ideja.

Paralelno s radom vezanim za ponašanje, Morbina zanima i stvaranje predmeta za svakodnevnu upotrebu, kojima pridaje vrijednost „alata“ (Strumento a perdifiato, Scultura sociale, DNA, L’angolo del saluto, Prêt-a-porter, Fioriera, EU itd.).

Godine 1993. predstavlja svoj rad „Oblici ponašanja“.

Morbin je i koautor i supotpisnik poetske deklaracije ETICA ESPRESSIVA UNIVERSALE (EEU), objavljene 8. svibnja 1994 u dnevnim novinama „Corriere della Sera“. Iste godine osmišlja „Strumento a Perdifiato“, alat za komunikaciju sa samim sobom.

U studenom 1995 osnovao je UNIVERSAL SURFACE, platformu za sve svoje akcije. Otada se njegovi performansi nazivaju „Hybridizactions“.

Uz potporu Lorenza Lomonaca.

September 30, 2020
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Spomenik crvenoj Rijeci – Samoobrambeni spomenik / The Monument to Red Rijeka – The Self-Defensive Monument: Nemanja Cvijanović

U Rijeci je u nedjelju 20. rujna, u sklopu programa Europske prijestolnice kulture 2020, postavljena umjetnička instalacija Nemanje Cvijanovića „Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik“.

Riječ je o skulpturi u obliku velike odbačene i zaboravljene partizanske zvijezde petokrake u koju je uronjeno 2800 krhotina stakla koje podsjećaju na 2800 poginulih boraca u bitki za Rijeku. Instalacija je sastavni dio programa Izvrnuti džep – umjetničke intervencije u javnom prostoru u organizaciji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, u sklopu programskog pravca Doba moći. Doba moći programski je pravac Rijeke 2020 – Europske prijestolnice kulture koji tematizira i istražuje povijesne mijene i aktualne manifestacije moći.

Postavljena na vrh Riječkog nebodera ova umjetnička intervencija reminiscira crvenu zvijezdu koja je na isto mjesto bila postavljena 1945. godine. Izvan dohvata i uperen k nebu ovaj samoobrambeni spomenik otvara pitanje pozivanja (ne)željenoga gosta (zvijezde petokrake) u tkivo grada, pitanje defanzivnosti kao vječnog pratitelja napada na neželjeno i začaranog kruga koji se stvara takvim odnosom.

Spomenik crvenoj Rijeci postavljen je 20. rujna, na dan kada je 1943., poslije kapitulacije Italije (8. rujna 1943.), ZAVNOH donio odluku o priključenju Rijeke matici zemlji Hrvatskoj, kao i Istre, Zadra te ostalih krajeva koje je u Drugom svjetskom ratu okupirala Italija. Skulptura će biti postavljena od 20. rujna do 4. listopada 2020. godine.

Umjetnik Nemanja Cvijanović svoj je rad izveo svjestan trenda selektivnog, ali i sustavnog prepuštanja povijesnih spomenika zaboravu i destrukciji. Krhotine crvenog stakla simbolički preduhitruju vandalizam u kojem petokraka može potencijalno stradati i ukazuju na mogućnost da spomenik sam sebe obrani od uništenja i zaborava. Nakrivljena i okrnjena zvijezda u svojoj primarnoj simbolici komunicira paradoks odbačenog, ali još uvijek „opasnog“ antifašističkog, ali i revolucionarnog nasljeđa, kao simbol međunarodnog radničkog pokreta i borbe za pravednije društvo.

Umjetnik postavljanjem ove instalacije otvara pitanje može li nakrivljeni i okrnjeni simbol ostati dio identiteta grada pri čemu nakrivljenost zvijezde tematizira i simbolizira poziciju antifašizma u suvremeno doba. Konkretno, može li dijelom identiteta ostati zvijezda koja je dio našeg kulturnog nasljeđa, neovisno o stavu koji uz njega vežemo. Može li samu sebe braniti od povijesnog revizionističkog programa i prkositi mu?

Talijanski kustos i kritičar Giacinto Di Pietrantonio koji je prošle godine pozvao umjetnika Nemanju Cvijanovića na Bijenale “Autostrada” na Kosovu, o ovoj je umjetničkoj intervenciji između ostalog naveo: “U svom biću zamrznute slike prošlosti i sadašnjosti, ovo djelo postaje nužno u kaotičnom vremenu u kojem su demokratske slobode dovedene u pitanje. Podsjeća nas da se nikada ne smijemo prestati boriti za naše civilizirano biće (…). Ona je spomenik koji nam danas treba više nego ikada”.

Suvremeni antifašizam, koji uključuje demokratske slobode i borbu za ljudska prava kao civilizacijski doseg društva, svoju sadašnjost temelji na povijesnom antifašizmu. Utoliko je bitna simbolika datuma postavljanja ove umjetničke intervencije u Rijeci i prisjećanje na povijesnu činjenicu priključenja Rijeke Hrvatskoj u navedenom povijesnom razdoblju obilježenom antifašističkom borbom.

Umjetnik Nemanja Cvijanović diplomirao je slikarstvo na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji, a Poslijediplomski studij projektiranja i produkcije vizualnih umjetnosti na Fakultetu za dizajn i umjetnost Arhitektonskog sveučilišta, također u Veneciji. U svojim se radovima bavi propitivanjem društveno-političkih tema, uspostavljajući veze s događajima iz nedavne prošlosti, fasciniran fenomenom kolektivne memorije. Naglašavajući poziciju odgovornosti i osviještenosti prema anomalijama suvremenog društva, on promatrače uvodi u intrigantan odnos prema memoriji, promjenama vrijednosnih sistema, propagandi, konzumerizmu i masovnim medijima.

Cvijanović se može pohvaliti brojnim priznanjima, sudjelovanjima na prestižnim svjetskim umjetničkim manifestacijama, izložbama i rezidencijalnim programima od Rima do Beča. Dosad je izlagao na tristotinjak međunarodnih izložbi u Europi i SAD-u, ali i Guatemali, Kini, Južnoj Koreji. Surađivao je i s inozemnim galerijama. S talijanskom galerijom T293 iz Napulja izlagao je na više sajmova za suvremenu umjetnost internacionalnog profila, kao što je “Artissima 11”, “Artissima 12”, “Artissima 13”, u Torinu u Italiji, i “Liste 05” i “Liste 06” te “ART BASEL” u Baselu u Švicarskoj, “Art feir” u Antwerpenu u Belgiji te “Fiac” u Parizu u Francuskoj. I slovenska galerija ŠKUC predstavlja ga na sajmovima suvremene umjetnosti, a mnogi su njegovi radovi danas u hrvatskim, francuskim, talijanskim i švicarskim privatnim zbirkama, kao i u zbirkama muzeja.

September 30, 2020
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Lara Ritoša Roberts (HR/UK) – JUGO JOGA — PUT K SOCIJALISTIČKOJ SAMOSPOZNAJI

Lara Ritoša Roberts – JUGO JOGA — PUT K SOCIJALISTIČKOJ SAMOSPOZNAJI (Visual: Toni Davanzo)

Postanite fleksibilni! Smanjite društvenu napetost! Steknite moralnu snagu! Izbjegnite negativne misli! Oslobodite se krivice! Prihvatite prošlost! Kontrolirajte sadašnjost! Uobličite svoju budućnost! Razvijte unutarnji mir!

Participativni performans Jugo Joga: utjelovljenjem krize u cjelovitije sutra! gostuje u sklopu 6. Art Kampa Empeduja na plaži Bivio. Jugo joga je ciklus prostorno specifičnih performansa s koreografijom u kojoj se poze partizanskih i socrealističkih spomenika izmjenjuju s pokretima tjelovježbe preuzetih iz joge i sličnih praksi. Izvedba je praćena zvukovnom instalacijom i live interakcijom tijekom koje se segmenti revolucionarnih pjesama isprepliću s riječima iz političkih govora, aktivističkih slogana i new age poruka o zdravlju i samospoznaji.

Svaka je izvedba Jugo Joge drugačija i specifična, a ovogodišnjom verzijom, odgođenom uslijed pandemije koronavirusa, PK Fiskulturnik vodi publiku kroz vježbe koje će nam pomoći regenerirati tijelo, um i duh i tako nas osposobiti za daljnji suživot s bolesti COVID-19 te ekonomskom, ekološkom i društvenom krizom. Naša tijela će kroz pokrete Jugo joge postati poprišta transformacije u kojima se krize, strahovi i konflikti osjećaju, proživljavaju, procesuiraju i u konačnici rješavaju. Tim ćemo procesom započeti čin ozdravljenja i osnaženja kako na osobnoj tako i na kolektivnoj razini.

Jugo joga je nastala iz srži umjetničkog istraživanja Lare Ritoša Roberts, ujedinjenog oko projekta Performance Klub Fiskulturnik iniciranog 2007. godine. Putujući na sam početak priče o ‘komunističkom tijelu’ koja zapravo započinje Sveslavenskim Sokolskim pokretom, a nadahnuta idejom ‘Novog čovjeka’ kojeg su sovjetski konstruktivisti zamislili kao Fiskulturnika – kulturnog, aktivnog i zdravog radnika – autorica je koncipirala performanse sastavljene od elemenata skulpture, live art-a, audio-vizualnih medija i agitacijskog teatra. Kao polazište za iste upotrebljava se arhivska građa: od propagandne umjetnosti i dizajna iz tog razdoblja, fotografija uništenih i sačuvanih figurativnih spomenika, preko vježbi iz priručnika za fiskulturu, do videomaterijala masovnih vježbi fiskulturnika, Sokola i sletova. Kroz umjetničku strategiju aproprijacije, rekonstrukcije te hiperidentifikacije sa socijalističkim arhetipima (i klišejima), preko jukstapozicije nostalgije i ironije, subjektivnog i proživljenog, cilj ranijih performansa PK Fiskulturnika je pronalaženje interaktivnih načina komuniciranja i uključivanja gledatelja u stvaranje novog kolektivnog tijela, povezanog umjetničkom akcijom i dobrom voljom svakog uključenog pojedinca. Vizualno-fizički jezik postaje sredstvo, a tijelo okvir unutar kojeg se kulturološko- povijesno-politički kontekst utjelovljuje, manifestira, isprepliće i sučeljava sa samim sobom.

Lara Ritoša Roberts je vizualna umjetnica, odrasla u Puli, a od 1994. godine živi i djeluje u Londonu. Eksperimentalnim kazalištem se počela baviti još kao srednjoškolka u dramskoj radionici Inat u Puli. Nakon mnogobrojnih intenzivnih radionica poput Moving Academy of Performing Arts, Butoh i Method Acting, diplomirala je mimu i scenski pokret na Ecole De Mime Corporel Dramatique (1995. – 1999.). Umjetničko usavršavanje nastavlja na londonskom University of the Arts gdje 2004. diplomira na odjelu kiparstva Camberwell College of Art, a 2007. godine magistrira na fakultetu Central Saint Martins School of Art and Design. Član je HDLU-a Istra od 2004. te Royal Society of Sculptors od 2009. godine. Kao samostalna umjetnica predstavlja skulpture i performanse na festivalima i u institucijama poput Tate Modern, London (2017.), Festival Mesto Žensk, Ljubljana (2013.), Tate Britain, London (2010. i 2012.), National Theatre London (2012.), Muzej Istorije Jugoslavije, Beograd (2011.), Motovunski Filmski Festival (2010.)…

Program se ostvaruje u suradnji s Kantridom FKK 2020 i Novim turizmom d.o.o. i uz podršku a-n The Artists Information Company Bursary.

Dizajn vizuala: Toni Davanzo

***

March 27, 2020
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Vladimir Perić Talent – Neboder za ptice

Vladimir Perić Talent – Neboder za ptice (Photographer: Tanja Kanazir)

Novogradnja u ugodnoj rezidencijalnoj četvrti. Vrhunski dizajn, elegantni i funkcionalni stanovi. Blizina mora. Dobrodošle sve ptice, neovisno o vrsti i bračnom statusu.

Kao antitezu istaknutim riječkim objektima Vulkanovu neboderu, praznoj staklenoj ljušturi Tower centra te dimnjaku u Vulkanovu naselju, beogradski multimedijski umjetnik Vladimir Perić Talent konstruirao je 11 metara visoku skulpturu od drva i metala, koja sadržava 160 “stanova” za ptice. Izgradnja nebodera za ptice, koji reflektira tip gradnje u kojem stanuju mnogi Riječani, događa se unutar kompleksa Dvorana kulture “Joga u svakodnevnom životu” te Dharma hostela. Pritom se koriste materijali lokalnih obrtnika, koji su nakon propadanja tvornice naselili prostore Vulkanova naselja. Samoodrživost se ogleda i u odabranoj mikrolokaciji – ptice i pčele koje su za vrijeme aktivnog rada tvornice u velikom broju napustile područje sada se ponovno vraćaju zbog ustrajnog rada na održavanju zelenih površina oko kompleksa Dharma. Spontano useljavanje ptica odvijat će se van pisanih i nepisanih zakona i uvjeta gostoprimstva, a vrijeme će, kao jedan od najdražih Perićevih materijala, odigrati važnu ulogu u metamorfozi skulpture.

Izgradnja nebodera za ptice je ideja mladog arhitekta koji na tavanu obiteljske kuće pronalazi staru, neiskorištenu kućicu za ptice. Ne vidjevši svrhu ovakve neobičnosti, on zastarjeli koncept prilagođava suvremenom kontekstu, u kojem humanizam, empatija ili uvažavanje individualnosti nisu pretjerano značajni pojmovi. Narativi koji oblikuju sustave stanovanja ljudi, upravljeni profitom ili činjenicom da je važno smjestiti što više ljudi u što manji prostor, bez obzira na adekvatnost takvog stanovanja i kvalitetu života, mladom arhitekti nisu strani. Tako on dolazi na genijalnu ideju izgradnje nebodera za ptice, nadajući se da će ovo postati globalna situacija i za stanovanje ptica, a da će sve zasluge, kako kroz slavu tako i kroz novac, otići upravo njemu.

Vladimir Perić Talent

***

See more/ Photos by Tanja Kanazir:

January 21, 2020
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Ivan Kožarić – Stog sijena

Ivan Kožarić – Stog sijena (Photographer: Tanja Kanazir)

Na riječkom Trgu 128. brigade Hrvatske vojske postavljena je privremena skulptura Stog sijena Ivana Kožarića, jednog od najpoznatijih hrvatskih kipara, koja će do početka veljače simbolički označavati početak žetve kulturnih događanja u godini Europske prijestolnice kulture. Postavljanje skulpture organizirao je Muzej moderne i suvremene umjetnosti uz potporu obitelji Kožarić i podršku Komunalnog društva Čistoća, kao dio programa Europske prijestolnice kulture, programskog pravca Doba moći.

Riječ je o iteraciji instalacije prvi put postavljene u Dubrovniku ispred Kneževa dvora u okviru izložbe „Otok“ 1996. godine. U Rijeci se rad se predstavlja kao prva u nizu umjetničkih intervencija u javnom prostoru u sklopu projekta Izvrnuti džep, unutar kojeg umjetnici i kustosi preobražavaju i personaliziraju urbane lokalitete, integrirajući umjetnost u rutinu svakodnevice, s naglaskom na pitanjima gostoprimstva i tolerancije.

Izmješteno iz svoga prirodnog okoliša, i vremena u kojem se inače skuplja, sijeno zbijeno oko središnjeg štapa pojavljuje se kao začuđujući totem javnog prostora, kao nagovještaj ruralnog uz glavni simbol urbanosti – riječko Korzo. U karnevalskom periodu, neposredno nakon adventa, usred zime, Kožarić u javni prostor uvodi teksturu stoga te miris sijena, njegovu propadljivost i prolaznost, potvrđujući svoj nepogrešivi osjećaj za prostor i razigravanje gradskih točaka i simbola. Minimalizam, sažetost i konciznost izraza koji su upareni sa skromnim materijalom i jednostavnom formom i inače su Kožarićev recept za prijenos maksimalne vizualne i višeslojne umjetničke poruke, a budući da reakcije prolaznika čine integralni dio Kožarićevih radova, ostaje vidjeti kako će Riječani prihvatiti neobičnoga gosta.

***

Ivan Kožarić’s installation Haystack from 1996, after Dubrovnik and Zagreb, will find its place in Rijeka at the very beginning of 2020, as a symbolic start to the harvest of artistic creation in a year rich in cultural events.

Displaced from its natural environment, the area of the suburban surroundings of Rijeka, and the time in which it is otherwise gathered, the hay compiled around the post in its centre appears as an astonishing totem in the public space of the square of 128th Brigade of the Croatian Army, as a hint of rurality alongside the main symbol of urbanity – Rijeka’s Korzo. In the time after Advent and during the Carnival, Kožarić creates a temporary sculpture out of unconventional material, an artistic situation that transforms the ordinary into something valuable with an almost alchemic principle. In contrast to the motionless, hard materials of the surrounding area, Kožarić introduces the texture and the smell of hay in the middle of winter, its permeability and transience, confirming his unmistakable sense of space and the playfullness with city points and symbols.

Placed in the centre of a square that bears a revealing name, the haystack is devoid of its useful purpose and becomes the city’s “acupuncture point”, a place where the cyclical restoration of nature, including life, is implied. The minimalism and conciseness of expression paired with modest material and a simple form is Kožarić’s longstanding recipe for transmitting a maximum visual and multi-layered artistic message. Since the reactions of passers-by form an integral part of Kožarić’s work, it remains to be seen how the people of Rijeka will accept this unusual guest.

See more/ Photos by Tanja Kanazir:

Ivan Kožarić – Stog sijena

January 21, 2020
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Damir Stojnić – 1:1 sinagoga

Damir Stojnić: sinagoga 1:1 (Photographer: Nataša Radović)

Intervencija u javnom prostoru, rad riječkog autora Damira Stojnića pod nazivom 1:1: sinagoga, predstavljena je 24. listopada na lokaciji na kojoj je nastala– ulici Pomerio broj 31.

Umjetnik se ovim radom nastavlja baviti temama društveno-političkih preokreta koje su u individualne živote unosile sudbinske lomove, a danas su u kolektivnoj memoriji jedva zabilježene ili posve izbrisane. Stojnić će intervencijom aktivirati sjećanje na Veliku sinagogu koja je na adresi Pomerio 31 izgrađena 1903. godine, a u poluruševnom je stanju do temelja srušena 1948. godine.

Njome se nadovezuje na prostornu intervenciju 1:1: granični zid iz 2018. godine kojom je rekreirao sjećanje na nekadašnju među podijeljenog grada, što su građani Rijeke vjerojatno zapamtili kao crvenu liniju iscrtanu na kolniku na Mrtvom kanalu. Slijedeći originalni nacrt sinagoge, umjetnik je na gradski pločnik ucrtao konture tlocrta njenog pročelja te ju bijelom fosforescentnom bojom učinio vidljivom i tijekom noći. Suzdržan od interpretacija i filtriranja povijesnih činjenica, pomoću ovakvog neekspresivnog označavanja mjesta autor ne potiče polariziranje mišljenja ili ideološko razdvajanje, već ostaje tihim zagovarateljem kulture sjećanja.

***

Intervention in public space, the work of the Rijeka author Damir Stojnić called 1: 1: synagogue, was presented on October 24 at the location where was created – 31 Pomerio Street.

In this work, the artist continues to explore the themes of socio-political changes that influenced the fate of many individuals but went mostly unnoticed or became forgotten in the collective memory. With this intervention, Stojnić reawakens the memory of the Grand Synagogue which was built in Pomerio Street in 1903, but, neglected and deteriorated, was completely demolished in 1948. He correlates the synagogue to his other intervention, named 1:1: bordering wall, with which he evokes the memory of the former border that used to divide this city in two. Bordering wall was made in 2018, and the citizens of Rijeka remember it as a thick red line drawn on the road near Rijeka’s Mrtvi kanal. Stojnić drew the contours of the former synagogue on the pavement, using a white fluorescent color to make it visible at night.

Refraining from interpreting and filtering historical facts, using such non-expressive place-marking, the author does not encourage polarization of thought, or ideological separation, but remains a silent advocate for a culture of memory.

Listen more:

HRT Radio Rijeka

See more / Photos taken by Nataša Radović:

Damir Stojnić: sinagoga 1:1 (Photo: Nataša Radović)

January 21, 2020
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Ivana Franke, Tommi Grönlund i Petteri Nisunen – Time Slip i Imminence

Ivana Franke, Tommi Grönlund i Petteri Nisunen – Time Slip (Photo: Damir Žižić)

Muzej moderne i suvremene umjetnosti u sklopu programa Europske prijestolnice kulture pripremio je niz intervencija posvećenih temi javnog prostora koje će pridonijeti fizičkim i simboličkim modifikacijama urbanog krajolika Rijeke.

Svima im je zajednički cilj oživljavanje trenutno nedostupnih ili zapuštenih urbanih zona i otvaranje novih mjesta susreta na potezu od Rječine do izlaza na more, i od Delte do kompleksa Benčić.

Sezona je otvorena 11. listopada 2019. na Titovom trgu (ispred Hotela Continental) javnim predstavljanjem svjetlosne instalacije Time Slip koja je nastala kao suradnički projekt hrvatske umjetnice Ivane Franke i finskih umjetnika Tommija Grönlunda i Petterija Nisunena. Na tragu suvremenih praksi oblikovanja prostora pozvani umjetnici intervenirali su na tradicionalno okupljalište mladih, mjesto povijesnih razdioba i ujedinjenja te epicentar riječkog gradskog života. Smješten ispod Titovskog Trga rad optički mijenja tok Rječine, problematizirajući teme sjećanja, vremenskog kontinuiteta i njegovih puknuća, u dosluhu s temom vode, jedne od krovnih tema Rijeke 2020 – EPK i programskog pravca Slatko i slano u okviru kojeg intervencija nastaje.

Vodu koriste i u instalaciji Imminence koja zauzima trenutno nenastanjenu prostoriju u prizemlju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti koju je javnost upoznala istog dana, nakon što od Titovog trga prošeće do Muzeja. Sjedinjujući elemente vode, svjetla i zvuka, rad aktualizira naličje novog gradskog kulturnog centra koji nastaje u postinudstrijskom kompleksu Benčić. Smjestivši se u oronuli dio Muzeja, rad komunicira ideju vode kao regenerativnog i dinamičkog elementa, ugroženog nastupajućim klimatskim promjenama koje narušavaju naše životne uvjete kao i cijeli ekosustav. Na proljeće 2020. rad će biti izložen u Galerie Anhava u Helsinkiju u okviru predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije.

Instalacija Imminence ostat će otvorena do ožujka 2020., a instalacija na Titovom trgu tijekom cijele 2020.

***

As part of the Rijeka 2020 – European Capital of Culture project, in 2019 and 2020, the Museum of Modern and Contemporary Art Rijeka will be presenting a series of art interventions, dedicated to the subject of public space, which would contribute to the physical and symbolic modifications of Rijeka’s urban landscape.

The common goal is to revive the currently inaccessible or neglected urban areas and to create new spaces of encounter and public life all the way from the Rječina River to the seashore, from Delta to the Benčić compound.

The season 2019 started on 11 October, at Titov Trg (in front of Continental Hotel) with the opening of public light installation Time Slip created by Croatian artist Ivana Franke and Finnish artists Tommi Grönlund and Petteri Nisunen. Pursuing the contemporary spatial art practices, the invited artists intervened on the traditional place of gathering of the young, of historical divisions and unifications, and the epicenter of Rijeka’s urban life. Situated underneath the Titov Trg, the work problematizes topics of remembrance, continuity of time and it’s ruptures, modifying the stream of the Rječina river. The work deals with the topic of water, which is one of the umbrella topics of the Rijeka 2020 – ECC and the corresponding Sweet and Salt program line.

Water is also used in the installation Imminence, which occupies the currently empty spaces on the ground floor of the Rijeka Museum of Modern and Contemporary Art, which will be shown to the public on the same day, after a walk from the Titov Trg to the Museum. The installation unites the elements of water, light and sound, breathing life into the new cultural center of this city – the postindustrial compound Benčić. Placed in the old, deteriorated part of the Museum, the work will convey the idea of water as a regenerative and dynamic element threatened by climate changes that violate our living conditions and jeopardize the whole ecosystem. In the spring 2020, during the Croatian presidency of the EU Council, the work will be exhibited at Galerie Anhava in Helsinki.

The exhibition Imminence will be open until March 2020, and the public installation Time Slip will stays open throughout 2020.

See more:

See more / Photos taken by Damir Žižić:

Ivana Franke, Tommi Grönlund i Petteri Nisunen – Time Slip

Ivana Franke, Tommi Grönlund i Petteri Nisunen – Imminence

November 3, 2016
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Pehlin Kings – koncert u Tunelu / concert in Tunel

PEHLIN KINGS, Tunel Bar, Školjić 12, Photo by Tanja Kanazir

1. 10. / 21 – 24 h / Tunel Bar, Školjić 12
PEHLIN KINGS (HRV) – Koncert / Concert

Koncertom Pehlin Kingsa spajamo se s jednodnevnim događanjem Odsjeka za kulturalne studije, Bakanalije – baka nije odavde, a uz kulinarske poslastice manjinskih zajednica pomičemo se bliže programskoj liniji Kuhinja – Centar za kreativne migracije.

***

With the concert of Pehlin Kings, we connect with the one-day event of the Department of Cultural Studies titled Bachannalia – Grandma Is Not From Here and with the culinary delights of the national minorities, we shift closely to Rijeka 2020 program titled Kitchen – the Center for Creative Migration Flagship.

See more:

Video from Moja Rijeka

Photos by Tanja Kanazir

PEHLIN KINGS, Tunel Bar, Školjić 12, Photo by Tanja Kanazir

November 3, 2016
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

NIKA RUKAVINA – Vi ste sljedeći na redu / You’re Next

NIKA RUKAVINA – Vi ste sljedeći na redu / You’re Next, Photo by Tanja Kanazir

U sedmom činu završavamo kako smo i započeli – performansom na Korzu, ispred Malog salona. Ovaj je put žutom trakom istaknuta barijera koju umjetnica Nika Rukavina želi prijeći, ali joj glas s razglasa uporno ponavlja neka pričeka još malo jer je sljedeća na redu. Ne zna se hoće li crtu uspjeti prekoračiti, vidjeti što je čeka s druge strane, niti se zna čekaju li je bolje ili lošije okolnosti. Budućnost je neizvjesna, ali strpimo se još malo, sljedeći smo na redu.

***

In the seventh act, we finish just as we started – with a performance on Korzo, in front of Mali salon gallery. There is a yellow line that indicates a barrier that the artist Nika Rukavina wants to cross, but a voice from speakers keeps telling her to wait, just a bit longer, because it is her turn, she is next. We don’t know if she will succeed in crossing the line and see what is waiting for her on the other side. The future is uncertain, but let’s wait just a little bit longer, we are next.

See more / Photos by Tanja Kanazir:

NIKA RUKAVINA – Vi ste sljedeći na redu / You’re Next, Photo by Tanja Kanazir

November 3, 2016
by Izvrnuti džep / Turned out pocket Leave a comment

Pejac – Odljev mozgova / Brain Drain, Pepeo pepelu / Ashes to Ashes, Kamuflaža (Hommage René Magritteu) / Camouflage (Tribute to René Magritte)

PEJAC – Kamuflaža (Hommage René Magritteu) / Camouflage (Tribute to René Magritte), Photo by Tanja Kanazir

Šesti čin donosi poetične intervencije koje se diskretno pojavljuju na tri lokacije unutar grada. Kompozicijama svojih upečatljivih site-specific intervencija, street umjetnik Pejac nam donosi suptilne optičke distorzije sastavljene od obrata logike prostornih elemenata koje na lokacijama pronalazi. Ispod sata na Titovom trgu iscrtava obrise srebrnkaste otrovne meduze oko kanalizacijskog ispusta kojeg pronalazi na samom pokosu korita. Njezin klobuk sugerira oblik ljudskog mozga, možda puno otrovnijeg od same meduze. Na drugoj strani korita koristi se lišajevima i raslinjem betonskog dijela pokosa kako bi iscrtao jelena u plamenu koji se naginje nad vodom, okružen apokaliptičnim pejzažem čijom rijekom, možda jednim od pritoka Rječine, pluta usamljeni kolut za spašavanje. Unutar prozorskih okvira Energane bivše tvornice Hartera, intervenira prizorom siluete dječaka koji praćkom gađa ptice sugerirajući uzrok i ostalih rupa na staklenom pročelju zgrade. Promišljenim korištenjem narativnih paralelizama, simbola i raznih elemenata nadrealizma i fantastike, Pejac se zadržava u minimalističkom vizualnom izričaju koji se ne poigrava isključivo s određenim konceptom, već sa samom percepcijom stvarnosti.

***

The sixth act brings us poetic interventions that discreetly appear on three locations in the city. In the compositions of his remarkable site-specific interventions, the street artist Pejac presents subtle optical distortions that reverse the logic of the elements found on the location. Under the clock on Tito’s Square, on the slope of the river bed, the artist paints the contours of a silvery medusa around a sewer outfall. Its bell reminds of the form of human brain, which is perhaps more poisonous than medusa itself. On the other side of the river bed, he uses lichen and bushes of the concrete part of the slope to paint a deer in flames that leans over the water, surrounded by apocalyptic landscape in which a lonely lifebuoy floats on a river, perhaps one of the Rječina’s tributaries. Finally, in the window frames of Energana, energy plant of the former paper factory Hartera, he intervenes by painting the silhouette of a boy shooting birds with a slingshot, suggesting the cause of holes on the building’s front windows. In a deliberate use of narrative parallelisms, symbols and different elements of surrealism and fantasy, Pejac manages to retain a minimalist visual expression that plays not only with a specific concept, but also with the image of reality.